Panika

Panični poremećaj – Dr. Damir Dragićević

Definicija paničnog poremećaja

Panični poremećaj je psihički poremećaj iz skupine poremećaja anksioznosti kojeg karakteriziraju periodični i iznenadni panični napadi. Radi se o napadima naglog, intenzivnog straha od nesavladivog zla koji se iznenadno pojavljuje u raznim okolnostima i ne može ih se kontrolirati.

Etiopatogeneza (uzroci i mehanizam nastanka) i psihodinamika paničnog napada/poremećaja

Točni uzroci paničnog poremećaja su još uvijek u fazi istraživanja. Općenito se međutim smatra da uzroci panike leže u zamišljenim opasnostima ili u masovnom precjenjivanju opasnosti. Prava, realna opasnost rijetko je uzrok panike. “Okidač” ili povod za paniku može biti neka tjelesna bolest, ozbiljan stres, ili neki lijekovi. Neke osobe koje su sklone preuzeti na sebe previše odgovornosti mogu razviti tendenciju patnje od paničnih napada. Također i hipoglikemija (manjak šećera u krvi) može izazvati napad panike. U toj situaciji inzulinski receptori ne odgovaraju na prikladan način inzulinu, interferirajući sa transportom glukoze kroz staničnu membranu.

Mozak ovisi o stalnoj podršci glukoze, njegovog jedinog izvora energije. Kad se dogodi nagli pad šećera u krvi, mozak šalje hormonski signal adrenergičkim žlijezdama za proizvodnju adrenalina. Adrenalin podiže razinu šećera u krvi pretvarajući glikogen u glukozu, i zato prevenira manjak energije u mozgu. No adrenalin je i hormon panike koji je odgovoran za napade panike.

Neke teorije pripisuju ovaj poremećaj slaboj samostalnosti Ega, dakle u određenom smislu, njegovoj slabosti. Takav ovisan Ego dovodi do toga da osoba sklona paničnim napadima ima odsutnost svake namjere što istu tu osobu prisiljava na ovisnost o drugima.

 

Više o paničnom poremećaju u PDF-u.