Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD)

POVIJESNA ZRNCA

Nekad se za ljude koji su bolovali od opsesivnih misli i kompulzija vjerovalo da su izraz nadnaravne opsjednutosti i u sredjnem vijeku strahovalo se od njih jer se smatralo da su manifestacije demonskih sila. Neki zapisi i opisi iz prošlosti dozvoljavaju nam da prepoznamo karakteristike poremećaja, premda on nije dobio ni najmanje kliničko-psihološko obilježje za koje se treba pričekati 19. stoljeće i francusku školu. Tako je Esquirol 1838. definirao ovaj poremećaj kao djelomični delirij kod kojeg neka nehotična i neodoljiva sila gura osobu da se ponaša sukladno onome što mu vlastita svijest odbija, ali što mu volja ne uspijeva ugušiti.
Između druge polovice devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća svjedoci smo prvo postupne, ali oštre konceptualne odvojenosti opsesivnog poremećaja od delirantnih oblika, da bi došli do početka dvadesetog stoljeća do svrstavanja OCD-a u okvir neuroza.

DEFINICIJA I SIMPTOMATOLOGIJA

Opsesivno-kompulzivni poremećaj je jedan od najčešćih poremećaja anksioznosti kojega karakteriziraju prisutnost opsesija i kompulzija, iako se u nekim slučajevima opsesije mogu javiti bez kompulzija i obrnuto. Kad govorimo o poremećaju, mislimo na stanje u kojem stvari nisu na očekivanom mjestu.

Stupanj do kojeg ovo stanje može ometati svakodnevni život također varira. Neke ljude to jedva da smeta, dok su za druge opsesije i kompulzije duboko traumatizirajuće, te potroše puno vremena svaki dan u kompulzivnim radnjama.

Opsesije su misli, mentalne slike, porivi, ili predodžbe koje se opetovano javljaju u mentalnom životu osobe, a koje osoba doživljava prisilnima, jakima, zastrašujućim, neugodnima, apsurdnim, neuobičajenima, intruzivnima, invazivnima (u većini slučajeva zauzimaju sve šira područja pacijentovog života). Ovi mentalni fenomeni ne ovise o volji i jako smetaju osobe jer im bježe od kontrole, te im uzrokuju negativne emocije (npr. strah, gađenje, osjećaj krivnje, itd.) do te mjere da bivaju prisiljeni izvršavati ponavljajuća ponašanja, ili mentalne radnje da bi smanjili nelagodu koja ih pogađa (kompulzije). Opsesije su često bizarne naravi, a onaj tko od njih pati je često svjestan njihove neutemeljenosti ili pretjeranosti, osjeća ih stranima, kritičan je u odnosu na njih, ali ih se ne može osloboditi. U nekim slučajevima osoba se može osjećati toliko anksiozno da nije svjesna da se radi o mislima koje generiraju iracionalnu, ili u najmanju ruku pretjeranu zabrinutost.

Sadržaj ovih misli, slika, ili poriva je raznolik. Na primjer, postoje osobe koje se pretjerano brinu oko prljavštine, mikroba, zaraze: „imam prljave ruke, moram ih ponovno oprati“; druge koje su preplašene od ideje gubitka kontrole nad svojim agresivnim porivima i nanošenja nekome zla što vrlo rijetko počine, a i inače od ideje nemogućnosti kontroliranja nekog svog ponašanja. Primjer opsesivnih misli mogu biti i sumnje koje se odnose na svakodnevne aktivnosti: „jesam li zatvorio slavinu vode, ili plina“. Ostali sadržaji opsesivnih misli uključuju osjećaj odgovornosti za tuđu sigurnost, ili iracionalan strah od udaranja pješaka automobilom, prekomjerne vjerske osjećaje, ili opsesivne seksualne misli. Pacijent može imati potrebu za čestim ispovijedanjem, za psovanjem u crkvi, ili se može bojati izvršavanja jakih seksualnih misli na neprijateljski način. Osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem mogu patiti od intenzivne zaokupljenosti simetrijom i redom, ili biti nesposobni da išta od vlastitih prikupljenih stvari izbace van.

Često se naziva i „bolest sumnji“: osoba koja od nje pati obično zna da su opsesivne misli i kompulzije iracionalne, ali se i pribojava da mogu biti i istinite.

Kompulzije (prisilne radnje, prisilna ponašanja, rituali, obredi, ceremonije) su ponavljajuća iracionalna ponašanja (npr. pranje ruku, provjeravnje jesu li vrata od automobila bila zatvorena, ili opetovano preuređivanje nečega), ili mentalne radnje (poput moljenja, brojenja, ponavljanja praznovjernih formula) koje osoba osjeća da mora vršiti i stvarno ih vrši u cilju smanjenja nelagode odnosno tjeskobe izazvane opsesivnim mislima. Ponekad je doživljaj nelagode opisan poput neugodnog osjećaja da „je nešto krivo“, „nešto ne štima“ ili „nije kako treba biti“. Kompulzije dakle smanjuju tjeskobu, proizvode osjećaj olakšanja i relativne sigurnosti, iako to traje malo.

KLASIFIKACIJA

Klasični autori su DOC smatrali kao maniju bez delirija (Pinel, 1809), rezoniranje ili afektivnu monomaniju (Esquirol, 1838), ili opsesivna neuroza „Zwangneurose“ (Freud, 1894). DSM-IV-R, DOC svrstava među anksiozne poremećaje. Neki znanstvenici se ne slažu s ovim klasifikacijama i žele klasifikacijsku autonomiju DOC-a. Tako se u projektu DSM-a V DOC više ne bi svrstavao u poremećaje anksioznosti, već bi se uvrstio u skupinu poremećaja sa zajedničkim karakteristikama nazvanih i definiranih kao „opsesivno-kompulzivni spektar“, manje ili više širok ovisno o različitim klasifikacijama, koji bi sadržavao i poremećaje prehrane, poremećaj kontrole impulsa, Touretteov sindrom i ostale poremećaje, imajući zajedničko kod svih navedenih impulzivne ili prisilne aspekte i promjenu serotoninskog sustava.

EPIDEMIOLOGIJA

Opsesivno-kompulzivni poremećaj pogađa od 2%-3% stanovništva, što će reći da od 100 ljudi koji su danas rođeni danas, 2 ili 3 osobe će ga razviti tijekom života. Omjer muškaraca i žena je 3:1. Poremećaj se može pojaviti tijekom djetinjstva, mladosti, ili odraslog doba, najčešće prije 25. godine života, na akutni način, to jest sa očitim i iznenadnim simptomima, ili češće na podmukao, suptilan, i postupan način.

Ako jedna osoba u obitelji ima opsesivno-kompulzivni poremećaj, postoji 25% izgleda da još jedna osoba u užoj obitelji ima isti taj poremećaj. Također se čini da stres i psihološki čimbenici mogu pogoršati simptome, koji se obično počinju javljati tijekom adolescencije, ili rane odrasle dobi.

Uz OCD pacijent može patiti još i od velike ili male depresije, GAD-a (generaliziranog poremećaja anksioznosti), fobije, poremećaja hranjenja, Touretteova sindroma, paničnog poremećaja. Važno je spomenuti da OCDP (opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti) predstavlja olakšavajući, ali ne i neophodni uvjet nastanka DOC-a.

ETIOPATOGENEZA OPSESIVNOG POREMEĆAJA

Na žalost znanstvena istraživanja nisu posvetila mnogo pažnje shvaćanju povoda opsesivno - kompulzivnog poremećaja. Ipak se drži da neki individualni faktori poput stresa i disforije (raspoloženje gdje se mješaju bijes i tuga) mogu utjecati na povećanje neželjenih intruzivnih misli, dakle na razvoj opsesija i kompulzija. Istraživanja pokazuju da osobe češće pate od intruzivnih misli u situacijama jakog stresa, i teže im je ignorirati ih i upravljati njima u stanju tuge. S psihološke strane ono sto se nasljeđuje jesu nesvjesni psihološki modeli osjećaja, misli, uvjerenja i ponašanja koji mogu utjecati na formiranje psihičkih smetnji (ne nužno opsesivne prirode) kod potomaka.

Također se pretpostavlja da neke karakteristike osobnosti mogu predodrediti razvoj neželjenih intruzivnih misli. Tako postoje: visoka osjetljivost na prijetnju ili na opasnost, visoka učestalost negativnih emocija, savjesnost, visoki smisao za odgovornost, moralna krutost i stidljivost što su karakteristike opsesivno-kompulzivnog poremećaja osobnosti.

Danas se rade istraživanja na otkrivanju i eventualnih nasljednih bioloških temelja. Iako je poznato da neke osobe u rodu mogu patiti od ovog poremećaja, ipak nije još otkriven točan genetski uzorak koji je s ovim povezan.

… (nastavlja se)

* * *

Centar za psihološko savjetovanje MYWAY Dr. Damir Dragičević
Pod Kosom 6, Split Mob.: 091-5191987 Tel.: 021-398620
(prima po zakazanom susretu)
- Skype kontakt: mywaycenter
- Skype kontakt: damir.dragicevic1

hit counter
download hit counter code