Depresija 2.dio

DIJAGNOZA DEPRESIJE

Za postavljanje dijagnoze depresije mora se biti vrlo pažljiv i oprezan. Nije dovoljna samo obična uplakanost, ili osjećaj tuge. Potrebno je i vrijeme da bi se dobilo kvalitetne informacije o samoj osobi prije no što se odredi da je on ili ona klinički depresivan/na. Svaki pojedini depresivni oblik je karakteriziran posebnim skupom simptoma, ili dijagnostičkih kriterija koji su popisani u publikaciji zvanoj „Diagnostic and Statistic Manual of Mental Disorders – Fourth Edition“ (DSM IV) izdane od strane Američkog psihijatrijskog udruženja.
Općenito možemo reći da je za dijagnozu depresije potrebna je dakle prisutnost nekih od sljedećih simptoma kroz određeno vrijeme zajedno s pozitivnim nalazom kod pregleda psihičkog stanja pacijenta:

1) Anhedonija (nesposobnost osjećaja užitka;
2) Udaljavanje od prijatelja i obitelji;
3) Odsustvo motiviranosti, smanjena tolerancija na frustracije;
4) Gubitak spolnog užitka;
5) Gubitak tjelesne težine i anoreksija;
6) Povećanje tjelesne težine i hiperfagija (pretjerano uzimanje hrane);
7) Manjak energije, lako zamaranje;
8) Anomalije menstrualnog ciklusa;
9) Rano jutarnje buđenje; mnogo depresivnih pacijenata ima teškoća sa snom, nesanicu ili hipersomniju (pretjerano spavanje);
10) Konstipacija;
11) Suhoća ustiju;
12) Glavobolja.

Pregled psihičkog stanja pacijenta:

1/ Opći izgled i ponašanje: psihomotorna usporenost ili agitiranost, loša očna osjetljivost na dodir; depresivni izgled, loša briga o vlastitom općem izgledu;
2/ Afekt: sužen, intenzivan;
3/ Raspoloženje: depresivno, razdražljivo, frustrirano, tužno;
4/ Govor: loša ili nikakva spontanost, duge stanke, nizak ton, monoton;
5/ Sadržaj misli: opsesivna zabrinutost, opći osjećaj razočarenja, nekorisnost i krivnja; zabrinutost o tjelesnom zdravlju, neodlučnost, siromaštvo sadržaja, halucinacije i deliriji osobito krivnje, siromaštva i zasluženog proganjanja, te somatski i nihilistički (kraj svijeta), loša spontanost.
6/ Senzorij: rastresenost, manjak koncentracije, pritužbe o manjku pamćenja, očigledna dezorjentiranost, poremećeno apstraktno mišljenje.
7/ Uvid u sebe/sposobnost prosuđivanja: ugroženost kao posljedica kognitivnih distorzija osobne nedostojnosti.

Depresija može biti i prikrivena tjelesnim simptomima (osobito srčanim poremećajima, gastrointestinalnim, genitourinarnim, ortopedskim - bolom u kralježnici). Tako govorimo o maskiranoj depresiji.

KLINIČKI OBLICI DEPRESIJE

DEPRESIVNI POREMEĆAJI U DSM-IV

Postoji više različitih oblika u kojima se depresija može pojaviti. Oni se razlikuju ovisno o težini, načinu, ritmu pojavljivanja simptoma. DSM-IV klasificira depresivne poremećaje uvrštavajući ih unutar šireg odjeljka „Poremećaji raspoloženja“ podijeljenog u tri područja. Tako postoje:

A. Episode promjene raspoloženja, koje same po sebi ne predstavljaju odvojene kategorije koje se mogu dijagnosticirati, već ulaze među kriterije koji su neophodni za dijagnozu poremećaja raspoloženja.

1. Velika depresivna epizoda;
2. Manična epizoda;
3. Mješana epizoda;
4. Hipomanična epizoda;

B. Episode poremećaja raspoloženja:

1. Depresivni poremećaji:
1a) Veliki depresivni poremećaj (poznat i kao unipolarna depresija, unipolarni poremećaj);
1b) Distimični poremećaj (prethodno poznat kao depresivna neuroza);
1c) Reaktivna depresija ili depresivna reakcija.
2. Bipolarni poremećaji:
2a) Bipolarni poremećaj I;
2b) Bipolarni poremećaj II;
2c) Bipolarni poremećaj brzih ciklusa;
2d) Manija kod adolescenata;
2e) Ciklotimični poremećaj.
3. Poremećaj raspoloženja uzrokovan općom tjelesnom bolešću;
4. Poremećaj raspoloženja potaknut uzimanjem tvari;
5. Poremećaj raspoloženja koji nije drukčije određen.

LIJEČENJE DEPRESIVNOG POREMEĆAJA

Kod odluke za bolničko liječenje depresije valja procijeniti postoji li rizik suicida, nesposobnost brige o sebi, zapuštenost kao i manjak suradnje u obitelji bolesnika. Dakle, radi se o teškim i težim oblicima depresije. Lakši oblici depresije kod kojih ne postoje ozbiljne suicidalne idele, liječe se obično ambulantno. Određeni lijekovi, ali i neke bolesti, virusne ili štitnjače, mogu uzrokovati depresivne simptome. Najučinkovitija terapija je kombinacija psihoterapije i farmakoterapije, a postotak izlječenja od depresije je prilično visok – oko 80% slučajeva. Kad farmakoterapija nije dala zadovoljavajuće poboljšanje kroz mjesec do mjesec i pol, tada se treba promijeniti lijek, a ako ni tada nema rezultata, kod težih slučajeva može se primijeniti i elektrokonvulzivna terapija. Kod sezonskih depresija može biti učinkovita fototerapija ili deprivacija (lišavanje) sna.

LITERATURA/IZVORI

1. Hotujac Lj.: Poremećaji raspoloženja, Medicus, 7:59-7O, 1998.
5. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, fourth edition DSM IV, American Psychiatric Association, Washington DC, 1994.
6. Kaplan HI, Sadock BJ, Synopsis of Psychiatry, seventh edition, Williams & Wilkins, Baltimore, 1994.
http://www.nimh.nih.gov/health/publications/depression

* * *

Centar za psihološko savjetovanje MYWAY Dr. Damir Dragičević 
Pod Kosom 6, Split Mob.: 091-5191987 Tel.: 021-398620
(prima po dogovoru)
 - Skype kontakt: mywaycenter

 

 

click for free hit counter code
download a free hit counter